Tačne ili lažne glasine o automobilima na vodeni pogon?
Usred klimatskih promjena, mnogo se govori o pronalaženju novih oblika goriva koji prevazilaze one koji nisu obnovljivi, kao što je nafta. U tom kontekstu, godinama je čovjek bio tvrdoglav u svom cilju razvoja motora na vodeni pogon. Taj čovjek je Stanley Meyer, izumitelj koji je radio u zračnim snagama Sjedinjenih Država, pa čak i u svemirskoj agenciji zvanoj NASA.
Vidi_takođe: Nevidljivi radoznali: 3 trika za identifikaciju vašeg stalkera na instagramuNajprije je potrebno istaći da je Meyerov rad bio zasnovan na radu Aleksandra Černovskog i da mu je glavni cilj bio da proizvodi električnu energiju iz vode. To se već može učiniti pomoću elektrolize, iako ne proizvodi dovoljno energije za pokretanje automobila.
Vidi_takođe: Pogledajte 4 najbolje kreditne kartice sa lakim odobrenjem i bez godišnje naknade u 2021U tom smislu, Meyerova ideja je bila korištenje naizmjenične struje visokog napona za pobuđivanje molekula vode. Odatle bi se molekul vodonika odvojio i smjesa bi se ubrizgala u konvencionalni motor s unutarnjim izgaranjem. U auspuhu su se atomi skupljali i vraćali u rezervoar i tako bi ga bilo moguće koristiti kao gorivo iz vode iz slavine. Meyer je ovaj proces nazvao "goriva ćelija".
Međutim, mnogi naučnici, suočeni s ovom idejom, smatraju da je nemoguće koristiti vodu kao gorivo. Međutim, da bi dokazao svoju tačku, Meyer bi učestvovao na trci u Australiji. S obzirom na to, otvorio je svoju kompaniju pod nazivom Water Fuel Cell Company (WFC) iprimio nekoliko prijedloga za prodaju patenta za njegov dizajn.
Koliko god naučnik tvrdio da je njegov projekat završen, nije dozvolio stručnjacima da ga procijene. Međutim, distributeri koji su pregovarali sa kompanijom WFC tužili su se. Kao rezultat toga, tri stručnjaka su analizirala automobil koji je napravio Meyer i ocijenila da je modifikacija bila gruba.
U ovom kontekstu, shvaćamo da Meyer ima lijepe govore, ali da nije bilo načina da se oni efikasno provedu u praksi. Njegova oprema je bila veoma rudimentarna, pored toga što je kontinualna upotreba ovog tipa goriva bila malo verovatna, jer je njen sistem radio na 40 kV, ne vodeći računa da bi se klasična baterija vrlo brzo ispraznila.
Ukratko, bez baterije ne bi bilo moguće razdvojiti atome i samim tim nema goriva. Stoga još uvijek nije moguće koristiti vodu kao gorivo.